Značaj rituala prije spavanja

Komentarisao 3 Clanovi   Pregled komentara

Od: Dieter Wolke

Sažetak članka

Svaki roditelj ima poteškoce sa tim da dijete stavi u krevet i pobrine se da ono zaspi. Borbe sa odlaskom na spavanje i hodanjem u snu su najcešca pitanja koja dobijamo na ovoj stranici i koja mi se postavljaju. Pogledat cemo na problem spavanja iz djecije perspektive te istražiti neke od problema sa spavanjem te rješenja za roditelje.

Sve je u rutini

Spavanje je razdvajanje

Beskrajne kolicine vode

Uvlacenje u krevet roditelja

Nocne more

Nocni strahovi ili strahovi tokom spavanja

Hodanje u snu

Sve je u rutini

Djeca ce se bolje ponašati u svemu ukoliko imaju obrazac na koji se mogu osloniti. Redovno vrijeme za spavanje i standarna rutina smirivanja pred spavanje pomažu djeci da razumiju šta se ocekuje od njih. To djeci pruža sigurnost - oni znaju kada ce se stvari desiti. Ukoliko se vrijeme, mjesto i rutina stalno mijenja, onda se može pojaviti anksioznost, zbunjenost i prostor za pregovore. Iako se neka djeca oslanjaju na redovitost više nego li ostali, svi imaju koristi od te rutine.

Dobra rutina pred spavanje za bilo koje malo dijete traje oko 30 minuta. Možete poceti sa uspostavljanjem rutine kada je vaše dijete još uvijek beba - u prvim mjesecima života. To može ukljuciti kupanje, maženje, pricu ili pjesmu. Ukoliko rutina potraje duže ili je prekomplikovana, dijete postaje uzbudeno umjesto da se smiri. Rutina koja traje manje od 30 minuta daje djeci osjecaj da ih se tjera u krevet.

Ukoliko vrijeme za spavanje tokom vikenda ili radne sedmice varira više od sat vremena, ocekujte probleme u ponedjeljak. Za najbolje rezultate, pokušajte se cijele sedmice držati istog rasporeda. Ovog se plana teško držati porodicama koje se vole izležavati tokom vikenda, ali prema mom iskustvu ukoliko barem jedan roditelj ustaje sa djecom subotom i nedjeljom ujutro, život ce vam biti mnogo lakši. To takoder ocevima pruža priliku da provedu malo vremena ujutro sa svojim djetetom ili djecom.

Ukoliko je moguce djeca bi trebala spavati na istom mjestu svaku noc. Promjena lokacija - spavanje u razlicitim krevetima, na podu ili na sofi - otežava djeci sticanje dobrog obrasca. Ukoliko su djeca, zbog razvoda, u zajednickom starateljstvu pobrinite se da rutina i neke fizicke karakteristike, kao što su jastuk ili deka, iste u oba stana. Roditelji koji žive odvojeno moraju koordinirati rutine spavanja kako bi pružili istu strukturu.

Spavanje je razdvajanje

Iz djecije perspektive, spavanje je razdvajanje: od roditelja, brace i sestara, igracaka, uzbudljivih dnevnih dogadaja i svega onoga što se dešava u domacinstvu. Zbog cega bi se dijete svega ovoga svojevoljno odreklo - posebno ukoliko to znaci da mora otici u mracnu sobu u kojoj cudovišta možda leže ispod ormara, a duhovi ulaze kroz prozor? Vrlo malo djece ide u krevet bez borbe ili prilagodbe. I niti jedno dijete ne želi spavati samo u krevetu bez upozorenja, ucenja i pravila koja se ne mijenjaju.

I za roditelje je to razdvajanje. Iako vecina roditelja govori kako su spremni pustiti dijete na kraju dugog dana, vecina ih se bori da to i ucini. Djeci šalju izmiješane poruke, samo djelimicno nametanjem rutine, te ne mogu održati disciplinu neophodnu da se dijete nauci samo spavati. Neki roditelji, posebno ukoliko su tokom dana proveli malo vremena sa svojim djetetom, iako ponekad nesvjesno, zapravo vole to što ih dijete treba i zove po noci. Kao roditelj, moramo prepoznati i izboriti se sa svojim shvacanjem situacije prije nego li obratimo pažnju na djecije potrebe.

U mnogim je kulturama dozvoljeno maloj djeci da uvijek spavaju pored odrasle osobe i u tome nema ništa loše. Zapravo, mnoge se porodice kunu u koncept porodicnog kreveta. Medutim, zajednicko spavanje funkcioniše ukoliko se svi slože sa tom idejom, te ukoliko su svacije potrebe za neovisnošcu i privatnošcu zadovoljene na druge nacine. Vecina porodica u zapadnim društvima smatra da bi dijete trebalo spavati u svom krevetu od rodenja pa nadalje. U svakom slucaju, najbolje je o tome otvoreno razgovarati sa svojim partnerom. Vecina roditelja djecu primaju povremeno u svoj krevet, obicno kada su ona bolesna, uplašena ili pod pritiskom. To je uredu, naravno, ali zapamtite da se dijete nece rado vratiti u svoj krevet, a da o tome ne dobije direktna uputstva od svojih roditelja.

Beskrajne kolicine vode

Dijete koje skace u krevetcu tek što ste ga stavili u njega mora se vratiti u krevet uz najviše jednu recenicu objašnjenja. Nema diskusija ili pregovora, nema dodatnog gledanja televizije. Bez rijeci ga vratite u krevet, pokrijte i otidite. Isprva, morat cete ponoviti ovaj postupak i stotinu puta prije nego li se dijete umiri, posebno ukoliko ste ranije nevoljko sprovodili ova pravila o spavanju. Budite spremni za borbu prije nego li uspostavite ovu novu rutinu. Jedna caša vode je dovoljna. Jedan odlazak u toalet je dovoljan. Budite svjesni da ako ponekad namecete rutinu, a drugi put opet pustite mu da popije još nešto ili nekoliko puta izade iz krevetica bit ce sve teže i teže nametnuti rutinu. Budite ustrajni!

Uvlacenje u krevet roditelja

Ukoliko zaista ne želite da dijete spava sa vama u krevetu, vratite ga u njegov krevetac bez rijeci, i stotinu puta ukoliko je to potrebno, bez razgovora i diskusije. Ukoliko mu dopustite da vam se ujutru ušulja u krevet i nastavi spavati, ono nece razumjeti u cemu je problem da to ponovi i tokom noci. Za dijete koje je uznemireno zbog odvajanja ili vec duže vremena spava sa roditeljima, preporucujem da na pod roditeljske sobe stavite vrecu za spavanje i nagradujete dijete svaki put što se više približi svojoj sobi.

Nocne more

Nocne more, ili loši snovi, znak su aktivnog uma koji slaže životna iskustva. Iako dijete može imati nocne more u bilo koje doba noci, kako bude rastao imat ce takve snove pred jutro, kao i odrasli. Zapravo, vecina nocnih mora nastupi nakon prva tri sata sna. Svi se mi kroz snove i nocne more borimo sa stresom, prilagodbama i pritiscima. Djeca imaju sposobnost da sanjaju cim nauce govoriti, nekada cak i prije. Mala djeca se obicno ne mogu sjetiti svojih snova, cak i onih koji ih probude. A kako sadržaj snova nije toliko važan, nemojte insistirati da ga se sjeti. Medutim, ukoliko dijete sedmicama sanja jedno te isto, razgovarajte sa strucnom osobom kako biste otkrili uzrok stresa. Nemojte tražiti cudovišta u ormaru, samo pružite utjehu. Ukoliko ideju o cudovištima prihvatite preozbiljno, te ih pocnete tražiti ispod kreveta ili u ormaru, ne bi li tako umirili dijete, možete postici upravo suprotnu stvar: "Ukoliko ih mama traži i pokazuje mi da ih nema, onda ona i mogu biti tu". Djetetu je teško biti siguran da cudovišta nisu tu ili da se ne kriju ispod kreveta. Kako dijete bude raslo, snovi i nocne more ce se javljati pred jutro. Oko 70% djece doživi nocne more svake godine svog djetinjstva.

Nocni strahovi ili strahovi tokom spavanja

To su iznenadna, djelimicna budenja koja se obicno javljaju oko ponoci, odnosno u prva 3 sata nakon što je dijete zaspalo. Oni obicno pocinju sa visokim vriskom. Djeca su crvena u licu, oznojena i ne reaguju na utjehu koja im se pruža. Nocni strahovi su strašni za roditelje jer dijete ima razgoracene oci, obicno sjedi u krevetu i ne može se smiriti. Ali to nisu nenormalne ili štetne pojave i dijete se tih dogadaja nece sjecati ujutro. Pobrinite se da je zašticeno od ozljeda dok se pomjera u krevetu ili po sobi. Mnogi roditelji pokušavaju probuditi dijete i sljedeceg jutra razgovarati o tome šta se desilo. To samo može zabrinuti vaše dijete. Najbolje je samo motriti na dijete i ne buditi ga. Za nekoliko minuta ono ce se smiriti i nece se nicega sjecati ujutro. Prerast ce to. Zapravo, ovi nocni strahovi se najcešce dešavaju djeci uzrasta od 3 do 7 godina. Možda ste slicno proživljavali i vi i vaš partner kada ste bili mali jer se nocni strahovi mogu prenositi generacijski.

Hodanje ili pricanje u snu

Oba ova stanja se prenose generacijski, te se povecavaju i frekvencijom i intenzitetom ukoliko je dijete umorno ili pod stresom, i to mnogo cešce kod djecaka. Kako se djeca mogu povrijediti dok hodaju okolo, neka vam podovi budu pospremljeni, a prilaz stepenicama blokiran. Vecina djece preraste ova stanja do perioda adolescencije. Ne uzimajte zaozbiljno pricanje u snu, jer vam sadržaj nece imati puno smisla. I nemojte previše zezati djecu koja hodaju ili pricaju u snu, jer ce ona brinuti kako ce tako jednom otkriti neku tajnu ili ce nevoljno pristati da spavaju kod druge djece. Recite mu da je to normalno i da njegov bistri um i živa mašta rade i tokom noci.

Nazad na vrh