Relaksacija - Vi i Vaša beba

Komentarisao 0 Član   Pregled komentara

Od: Dieter Wolke

Sažetak članka

Svaka beba je jedinstvena na svoj poseban način, pa tako i u tome kako i koliko glasno plače.

Nervoza i plač spadaju pod tipično ponašanje tokom prve godine života. Možda će Vas iznenaditi činjenica da bebe ne plaču najviše po rođenju, već se period plača koji u tome periodu traje otprilike 1,75 sati na dan povećava na otprilike 2,5 sati na dan u toku 3. do 6. sedmice života. Nakon tog vrhunca perioda plača, vrijeme se smanjuje na otprilike 1 sat dnevno do četvrtog mjeseca života. I na tom nivou ostaje do kraja prve godine bebinog života. Naravno, ovdje govorimo samo o prosjeku, tako da je moguće da će neke bebe plakati duže i više, a neke malo kraće.

Primjetićete da bebe najviše plaču navečer, taman kada se želite malo odmoriti nakon napornog dana. Vaš partner će takođe pomisliti da doprinosi plaču navečer. Pojačani plač navečer je potpuno normalna pojava za polovinu novorođenčadi u prva tri mjeseca života.

Gledajte na ovo kao na normalno pražnjenje prenapetog nervnog sistema bebe nakon napornog dana. Možda Vaša beba mora imati svojih "5 minuta" kako bi se smirila. Previše nervoznih pokušaja da smirite bebu može samo prolongirati vrijerme plača.

Pomozite bebi da nauči kako da se sama smiri.

Plač i razvoj

Pomozite bebi da nauči kako da se sama smiri

U nekom trenutku postaje neophodno da ohrabrite bebu da nauči kako da se sama smiri. U ovome će vam pomoći duda ili palac. Učite bebu ovim tehnikama za vrijeme dana, a ne kada dođe večer i beba počne plakati. Potom joj možete pokazati da te tehnike primjeni kada je najranjivija. Uvijek sam sretna kada vidim bebu uzrasta od 6 do 9 mjeseci koja je naučila kako da se smiri pomoću dude, cuclanja palca, dekice, plišanog mede ili nekog drugog pomagala. Kada vidim takvu bebu, znam da je voljena i da je razvila sopstveni način kako da si pomogne kada je usamljena ili nervozna.

Plač i razvoj

Plač može biti povezan i sa nekim smetnjama u razvoju bebe. Tada se beba može povući u sebe, biti pod stresom i rastresena. Ako su roditelji i previše uključeni, mogu doprinijeti da novorođenče zapravo plače još i više. Neki rodittelji znaju biti i previše brižni, pogotovo ako su jako teško dobili dijete ili su izgubili jedno prije. Kao rezultat toga, dijete nikada ne doživljava frustraciju. Roditelji nastoje da urade sve za takvu djecu i nikada im ne dopuštaju da imaju osjećaj da su si sama pomogla, te nikada nemaju veoma važan osjećaj "Uradio/la sam ovo sam/sama". Ovaj osjećaj je ključan za buduće samopouzdanje djeteta i sticanje slike o samom sebi.

Nazad na vrh