Kako da disciplinujete svoje dijete

Komentarisao 1 Član   Pregled komentara

Sažetak članka

Želimo da se naša djeca ponašaju lijepo ali bez susprezanja kreativnosti ili osjećaja za sebe. Ništa više ne brine roditelje nego izazov da disciplinuju malo dijete. Svi mi želimo da se naše dijete lijepo ponaša, ali to je teško uspjeti bez suzbijanja dječije kreativnosti ili slabljenja njegovog samopouzdanja. Ustanovila sam da je disciplina jedno područje roditeljstva gdje se mnogi "duhovi iz obdaništa" pojavljuju i uzrokuju nevolje. Ovaj izraz, od poznatog stručnjaka za dječiji razvoj, Selme Fraiberg, odnosi se na uspomene iz djetinjstva, iskustva iz prošlosti i uspostavljene modele razmišljanja i ponašanja koja svi imamo iz iskustva roditeljstva. Ovi duhovi mogu još više otežati roditeljstvo jer ponekad mi kažemo jednu stvar ali su zapravo naša osjećanja i mišljenje nešto sasvim drugo.

Podučavanje i učenje

Granice ljubavi

Stvar odobrenja

Kada disciplina ne uspijeva

Najčešće postavljena pitanja, odgovorili stručnjaci Pampers roditeljstva s

Podučavanje i učenje

"Disciplina" dolazi od korijena riječi koja znači "učiti", ne "kažnjavati". Učenje djece lijepom ponašanju, kako da imaju kontrolu nad sobom i kako da pokažu poštovanje prema drugima, trebao bi biti naš cilj. Shvatila sam da, ako roditelji jasno znaju šta žele dijete naučiti i imaju na umu šta dijete može naučiti na osnovu svog doba razvoja, onda će specifične strategije lakše uspjeti. Sa tačke gledišta djeteta, što je poruka jednostavnija lakše se nauči, isto je ako je bliža veza između djelovanja i posljedica, onda je lakše naučiti ono što se očekuje.

Granice ljubavi

Suprotno masovnom mišljenju, djeca zapravo vole biti disciplinovana, ali samo ako je to učinjeno dosljedno i s ljubavlju. Ako se jasno zna koja su pravila i šta će se desiti ako se ona prekrše, pruža se sigurnost djetetu. Dijete se može opustiti u igri i istraživanju jer zna gdje su postavljene granice. Najviše uznemirene djece koju sam vidjela u svom uredu su ona koja su rijetko ili nedosljedno disciplinovana. Takva djeca će trčati okolo, zadirkivati, biti gruba, udarati se, govoriti ružne riječi ili na drugačiji način testirati sve oko sebe jer ona traže ograničenja i nekog drugog ko će biti glavni umjesto njih. Imati previše snage i moći je zastrašujuće za malo dijete. Nakon ljubavi, disciplina je najdragocjeniji dar koji možete dati djetetu.

Stvar odobrenja

Većina djece želi raditi ono što njihovi roditelji žele da oni rade. Ljubav roditelja i njihova pažnja su najjači motivatori na svijetu i djeca će se jako potruditi da pridobiju i zasluže njihovu ljubav i pažnju. Problemi nastaju kada roditelji obraćaju malo pažnje prema svom djetetu ili kada samo obraćaju pažnju na njihovo loše ponašanje i ne primjećuju dobre stvari koje njihovo dijete čini kako bi im udovoljili. Često pitanje discipline jednostavno nestane kada roditelji preusmjere svoju pažnju na pozitivne stvari a strateški zanemaruju neke štetne stvari. Koristi kao što su čašćenje, naljepnice na grafikonu ili posebne aktivnosti mogu pomoći u oblikovanju ponašanja djeteta, ali ništa nije tako moćno kao roditeljska saglasnost i djetetov osjećaj da ono može uraditi ono što što se od njega očekuje. Te interne nagrade su velike: one potiču dijete da se ponosi sobom i da može odgovoriti na sljedeći izazov.

Kada disciplina ne uspijeva

Ponekad roditelji očekuju previše od djeteta, u smislu njegovog razvoja ili u tazličitim okolnostima. Ovdje su neki primjeri koje redovito čujem, uz neke strategije za dobijanje boljih rezultata.

 Upute roditelja su općenite. Zahtjevi poput "Ponašaj se lijepo" ili "Budi dobar" nemaju nekog velikog smisla za dijete ispod 10 godina starosti. Budite jasni o tome šta želite da dijete uradi. Kažite mu "Prestani vikati” ili "Vrati Johnu njegovu igračku".

 Zadatak je prevelika stvar za dijete. Samo nekoliko djece može razumjeti "Raspremi svoju sobu". Djeca bolje razumiju "Pokupi kocke" ili "Stavi svoju odjeću u korpu za veš". Mnogi manji poslovi uspješno podstiču dijete za sljedeći zadatak.

  Dijete propušta vezu između svog ponašanja i nagrade ili posljedica. Ako posljedice dolaze mnogo kasnije nakon problema, dijete zapravo ništa ne uči. Na primjer, nagrađivanje trogodišnjeg djeteta krajem sedmice za dobro ponašanje tokom sedmice nema nikavog smisla jer njegovo pamćenje i osjećaj za vrijeme nisu dovoljno zreli da mogu znati šta to znači. Za mlađu djecu treba biti kraći period za nagrađivanje. Nagradite ga odmah, na primjer, hvaleći ga: "Vrlo dobro što si Billyju vratio kockice".

 Mnogo se očekuje od djeteta. Mlađa djeca znaju da "ne" znači da prestanu raditi šta god da rade, ali ona ne mogu misliti o zamjeni ako prvobitno iskušenje i dalje ostaje u ruci. Na primjer, dugmad na video recorderu će biti primamljiva Vašem djetetu sve dok mu ne date neku drugu aktivnost koja će ga odvojiti od aparata.

 Previše riječi "ne". Ako je svijet Vašeg djeteta more zabrana, onda će prestati obraćati pažnju na njih. Roditelji bi trebali poredati prioritete i raditi na jednom ili nekoliko njih. Predlažem da počnete sa ponašanjem koje ugrožava život i izaziva ozbiljne tjelesne povrede ili veća oštećenja imovine. Bitke oko hrane nikada nisu pobjeđene i one oko odjeće nisu vrijedne truda u većini vremena.

 Dijete je iscrpljeno. Ne primjenjujte nikakvu disciplinu kada je Vaše dijete umorno, gladno, veoma uznemireno ili pod stresom. Bićete uspješniji ako dijete izvučete iz situacije, pustite ga da uradi šta želi (spavanje, užina, zagrljaj, i onda pokušate ponovo.

 Roditelj je iscrpljen. Kada ste uzrujani više nego Vaše dijete, niste u stanju da ga naučite nikakvim vrijednostima. Napravite pauzu. I djeca bi trebala naučiti da roditelji imaju emotivnih reakcija u ponašanju – vaš izraz lica, glas i ponašanje su načini na osnovu kojih procjenjuje odgovornost an svoje reakcije – budite oprezni kada gubite kontrolu. Oboje, i Vi i Vaše dijeet, bićete prestravljeni Vašom pretjeranom reakcijom. I vjerovatno ćete žaliti zbog onog što ste rekli ili uradili.

Najčešće postavljena pitanja, odgovorili stručnjaci Pampers roditeljstva

Q: Imamo blizance i stari su 18 mjeseci. Nijedan od njih nam ne dopušta da im operemo zube. Zubi kod starijeg već počinju ispadati. Svaki dan im dajemo fluorid. Šta da radimo?

A: Borbe oko kontrole su uobičajene i normalne u drugoj godini i Vaša situacija zvuči kao borba oko kontrole. Važno je da kod svojih dječaka podržavate osjećaj neovisnosti, ali treba biti nepopustljiv oko pitanja koja se tiču zdravlja. Ako ste oboje nepopustljivi i dosljedni u vezi pranja zuba i ne ulazite ni u kakvu raspravu ili raspravljanje o tome, dječaci će se prilagoditi na ovu važnu rutinu. Neka učestvuju u tome kao što je cijeđenje paste za zube ili biranje boje paste za zube koju koriste, ali im nikada ne dopustite da imaju izbor koji se tiče pranja zuba. Što manje dikusije to bolje. Budite nepopustljivi u ovome: mnogo veće borbe će još doći. Djeca se osjećaju sigurnije kada znaju da postoje ograničenja za koja moraju znati. Isto tako, osjećaju se uznemireno ako se pravila mijenjaju ili postoje neki ustupci ili ako imaju previše moći nad situacijom. - Suzanne Dixon, MD

Q: Moj trogodišnji sin ne želi da sjedi u sjedalici za auto. Uvijek uspije da izađe iz nje. Svako jutro imamo veliku raspravu kada trebamo poći u obdanište a ja na posao. To me izluđuje. Pomozite!

A: Sigurnost u autu je područje za koje ne bi trebalo biti nikakvog kompromisa i sa što manje diskusije oko toga. On mora sjediti u sjedalici, zato ga vežite što je bolje moguće ali da mu bude udobno. Neka djeca koja su osjetljiva na dodire bolje se osjećaju ako obložite trake od pojasa filcom ili velurom. Pobrinite se da sjedi u uspravnom položaju tako da može normalno gledati kroz prozor. Pobrinite se da mu sunce ne udara u oči; ako je to problem, nabavite zaštitu od sunca za taj prozor. Pronađite nešto što će pobuditi njegovu pažnju kao što je igračka koja je samo za auto, možda neka traka za kasetofon ili neka igrica. Te stvari držite u pretincu auta i dajte mu ih samo kada je u svojoj sjedalici i kada je miran. Zaustavite auto svaki put kada izađe iz sjedalice makar to bilo i po stoti put. Trebalo bi biti što manje priče i bez odlaganja odmah ga smjestiti u sjedalicu za auto. Naučit će lekciju samo ako budete odlučni i potpuno dosljedni u tome. Planirajte dodatno vrijeme ujutru i budite sigurni da ste opušteni kada započnete ovaj novi odlučni pristup. Sa minimalnom raspravom najavite mu to dan prije. Drugi dio ovoga može biti problem koji ćete oboje imati ujutru kada se budete opraštali. Ova ispravna borba može se raspasti zbog tuge koju oboje osjećate što ćete biti razdvojeni cijeli dan. On zna da može produžiti rastanak i tako još intenzivnije privući Vašu pažnju, i riješiti nepriliku sa sjedalicom. Dajte sebi malo više vremena svaki dan i razvijajte kratki ritual na koji oboje možete računati , jedan koji je sigurniji od svađe u autu. Učinite Vaše zajedničke trenutke na kraju dana posebnim. Ostavite večeru i kućanske poslove kako biste imali vremena da se ponovo zbližite. - Suzanne Dixon, MD

Q: Kako da naučim bebu od 19 mjeseci da ne izbacuje hranu? Kada to uradi u više navrata i iz neposlušnosti, uglavnom sklonim njegov obrok i kažem mu da neće ništa dobiti da jede sve dok izbacuje hranu.

A: Zvuči kao da oboje pogrešno shvatate njegovo ponašanje i nenamjerno ga još više pojačavate. Sva djeca u ovoj dobi se igraju sa svojom hranom; to je jedan od načina gdje oni otkrivaju kako funkcioniše svijet. To nije neposlušnost iz prkosa. Izgleda da posebnu pažnju posvećujete na Vašeg sina kada izbacuje hranu. Zapamtite, čak i vikanje na njega može pojačati njegovo ponašanje jer to je način na koji može privući Vašu pažnju. To vodi do dva odgovora na Vaš problem: prvo, obratite mnogo više pažnje na Vaše dijete kada jede svoju hrana a da je ne izbacuje. Kažite mu kako je dobar dječak kada tako jede i kako dobro raste. Ako izbaci hranu, napravite jednostavnu izjavu: "Hranu ne bacamo". Zatim ga ignorišite 15 sekundi. Brzo će shvatiti da dobija više pažnje kada jede hranu nego kada je izbacuje. - Lawrence Kutner, PhD, klinički psiholog

Q: Moja kćerka će uskoro napuniti 10 mjeseci. Koji je ispravan način da se disciplinuje malo dijete? Kako da je zaustavim od diranja naših stvari? Bojim se da ako je sada ne naučimo, biće isuviše kasno kada napuni 2 godine. Je li ovo neki problem?

A: Za Vašu kćerku je jako bitno da dira razne stvari. Na taj način ona uči. Vi samo ne želite da se ona ozlijedi ili ne slomi nešto vrijedno. Zbog toga je najbolji pristup disciplini za ovu dob ambijentalna kontrola. Nema razgovora koji će uspjeti za ovu dob djeteta. Ukoliko ne želite da dira Vaše skupocjene vaze, onda ih smjestite na visočije police gdje ih ne može dotaći. Ukoliko ne želite da padne sa stepenica, onda postavite vrata. Vaš pristup disciplini će se mijenjati kako Vaša kćerka bude sazrijevala i mogla razumjeti posljedice svojih postupaka. Imajte na umu da disciplina mora imati veze sa učenjem a ne sa kažnjavanjem. Nagrađivanje Vaše kćerke za dobro ponašanje je jedan oblik discipline. - Lawrence Kutner, PhD, klinički psiholog

Q: Moja devetnaestomjesečna kćerka je počela da me udara u lice i govori mi “ne” kada joj ne želim dati ono što ona želi. Je li to normalno za bebu njene dobi?

A: Iako se mnoge bebe udaraju kada se osjećaju isfrustrirano, to ne znači da trebate ignorisati njeno ponašanje. Kažite joj "Nema udaranja!" Ali, nemojte joj uzvraćati udarac. To će onda samo pogoršati stvari. Zapamtite, ona se udara ne zato što je ljuta ili zato što ste vi uradili nešto loše kao roditelj već zato što se osjeća savladanom. Ostanite mirni. To će uticati na Vašu kćerku da ponovo uspostavi kontrolu nad sobom. Sa nekom djecom ove dobi pomaže ako ih rukama obgrlite nekoliko sekundi tako da ne mogu nikoga udariti. Takođe ponekad pomaže da joj odvučete pažnju na nešto drugo kada vidite da je uzrujana. Kako Vaša kćerka bude odrastala, imat će više kontrole kada se bude borila sa jačim emocijama. - Lawrence Kutner, PhD, klinički psiholog

Q: Imam dječaka koji ima 18 mjeseci i počeo je udarati drugu djecu prilično često i mnogo. Ne udara ih jako da ih zaista povrijedi. Zaista ne znam kako da to promijenim. Kako da reagujem kada smo na javnom mjestu a on priđe nepoznatoj osobi i udari je? Imam još jedno starije dijete, i ne možemo samo tako izbjeći situaciju jer to nije pošteno prema mom dvogodišnjem djetetu. Molim Vas, pomozite!

A: Vaša situacija zvuči veoma frustrurajuća, iako nije nimalo neuobičajeno da mnoga djeca koja imaju oko 18 mjeseci fizički ispoljavaju svoja osjećanja. Kao što ste već rekli, on vjerovatno traži od Vas da svoju pažnju usmjerite direktno na njega (iako on ne misli o tome kao o "negativnoj pažnji"). Djeca njegove dobi razmišljaju na veoma egocentričan način – sve se dešava zbog njih, i oni mogu samo razmišljati o nekome ili nečemu sa njihove tačke gledišta. To nije sebičnost, već samo ograničenje kako oni vide svijet. Pokušajte istaknuti kada primjetite da komunicira bez udaranja. Pozitivna nagrada za prihvatljivo ponašanje uči dijete bolje nego negativne posljedice za loše ponašanje. Ne izvodite ga na javna mjesta kada znate da mu je vrijeme spavanja ili je previše gladan da bi se ponašao smireno. Pokušajte svaki dan provesti neko vrijeme nasamo s njim kada mu možete posvetiti svu svoju pažnju igrajući se s njim. Pokažite mu kako da nježno nekoga dodirne kada želi pokazati pozitivna osjećanja prema nekome. Budite strpljivi. Uskoro će razviti jezik koji će mu pomoći da komunicira mnogo učinkovitije. - Peter A. Gorski, MD

Q: Moj sin ima 14 mjeseci i ako ne dobije ono što on želi, dobija napade bijesa, baca se na pod ili udara sve što je u njegovoj blizini. Pomozite! Šta da radim da zaustavim ovo njegovo grozno ponašanje?

A: Napadi bijesa koje ste naveli svakako mogu testirati strpljenje svake osobe koja se brine o djetetu. Za dijete koje ima 14 mjeseci starosti, ovo su najbolji načini koje koriste da Vam pokažu da on želi uživati u nečemu, ili da jedva čeka da završi nešto što radi, ili mu je hladno ili toplo, ili je gladan ili sit, dosadno mu je, umoran je i želi da ide. Kako se govor razvija narednih šest mjeseci i dalje, Vaše dijete će biti u stanju da na bolji način izrazi svoje potrebe i interese. Za sada, zadovoljite se time da nije u opasnosti, zatim ga podignite i igrom mu odvucite pažnju, ili sa pjesmama koje ohrabruju i drugim aktivnostima. Ali morate poznavati i svoje granice! Ako ste iscrpljeni, nađite nekoga od povjerenja kome možete povjeriti dijete. Brinem se je Vaš dječak možda razdražljiva, dramatična ličnost po prirodi. Ako jeste, on je vjerovatno jednako bučan i kad se smije s radošću. On je tip koji može usmjeravati svoj intenzitet reakcija u velika napore. - Peter A. Gorski, MD

Q: Moj sin koji ima 23 mjeseca je upravo proveo dva mjeseca sa djedom i bakom koji su ga razmazili svojom pažnjom. Sada traži pažnju svo vrijeme i i mora biti na način kako on želi. Kada krenemo negdje, on se baci na pod i završi se udaranjem glave od naslonjač. Ne možemo ga savladati jer njegovi napadi bijesa nekada nemaju kraja. Da li ga trebamo odvesti stručnjaku za djecu ili je to samo dio groznog perioda njegovog razvoja?

A: Vaš sin prolazi kroz normalnu fazu odrastanja. Zajedničko je za djecu njegove dobi, pa čak i stariju, da imaju napad bijesa jer su isfrustrirani. Jednom kada bolje razviju verbalne vještine, napadi će se prirodno smanjiti. Kada ima napad bijesa, važno je da Vi preventivno utičete da se ne ozlijedi. Pokušajte ga podići, odvesti na sigurnije mjesto i smireno razgovarati s njim. Šta god da uradite, nemojte podleći njegovim zahtjevima jer će brzo naučiti da može dobiti šta želi sa svojim napadima bijesa. Zvuči kao da Vaše dijete testira svoje i Vaše granice, i vi ste uhvaćeni u krug. On zahtijeva Vašu pažnju. Zbog Vašeg straha da ga ne razmazite, Vi se susprežete. On postaje isfrustriran i traži više Vaše pažnje. Na kraju ste oboje uznemireni. Umjesto toga, pokušajte mu pružiti puno Vaše pažnje – zagrljaja, igre i razgovora – tako da se on osjeća sigurno i mirno. Ako se Vi susprežete, on će samo tražiti još više. Jednom kada osjeti tu dodatnu sigurnost, postaće manje zahtjevan. Tada ćete osjetiti da provodite manje vremena posvećujući mu pažnju nego kada ste se borili jedno s drugim. Nadamo se da ćete se oboje osjećati bolje i da će broj napada bijesa oslabiti. - Lawrence Kutner, PhD, klinički psiholog

Q: Moja kćerka ima 22 mjeseca i još uvijek je dojim. Dojim je samo dva do tri puta dnevno kod kuće, uglavnom prije spavanja. Problem je kada ona zatraži (ponekad prilično glasno) da je podojim kada smo na javnom mjestu. Imate li ikakav prijedlog? Je li prestara da je nastavim dojiti?

A: Siguran sam da možete dobiti različite odgovore na Vaše pitanje. U nekim kulturama, djeca se doje mnogo duže nego u našoj zemlji. Shvatam da je Vama neugodno da odgovorite na zahtjev Vaše kćerke posebno na javnom mjestu. Za njenu dob, bilo bi sasvim razumno objasniti joj da je od sada dojenje samo kada ste kući. Ako treba piće, dajte joj da pije nešto iz čaše ili nosite sa sobom. Bebe obično prave mnoge zahtjeve – to je jedan od njihovih načina da pokažu svoju nezavisnost. Ali roditelji konstantno treba da postavljaju granice, često zbog sigurnosnih razloga. Uredu je reći "ne" i pokušati preusmjeriti njihovu pažnju i skrenuti im misli od onoga što zahtjevaju; morate biti dosljedni u tome, jer obično ponavljaju zahtjeve. Ako još uvijek uživate u dojenju kod kuće prije nego što ode na spavanje, onda nastavite to raditi. Ako ste spremni da je odvojite od toga, ponudite joj piće iz čaše, čitajte joj priču, zagrlite je jednom ili dva puta a zatim je smjestite u krevet. Ako zatraži da je podojite, kažite joj da od sada pije iz čaše. Ukoliko je moguće, neka je otac pripremi i smjesti u krevet za spavanje kako bi promjenila raspored. Možda će trebati skoro dvije godine da se na to navikne, ali je realno očekivati da će se mnogo prije adaptirati na novu rutinu. Sretno! - Linda Jonides, P.N.P.

Kategorije oznaka:

Ponašanje

Označene aktivnosti

disciplina